Utorak, 9. veljače

Čitanja:

1 Kr 8, 22-23. 27-30

Salomon je upravo posvetio hram, a već ga spopada sumnja. U svojoj molitvi on relativizira svoje životno djelo: "Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!" Ništa i nitko ne može obuhvatiti Boga. Salomonova dvojba ostaje do danas i nikada neće prestati. Stoga je vrijedno ispričati, kao dodatak ovome biblijskom tekstu, staru legendu o utemeljenju jeruzalemskoga hrama:

Dvojica braće posjedovala njivu. Stariji je imao ženu i djecu. Mlađi je bio sam i nije mogao živjeti bez tuđe pomoći. Zato mu stariji brat potajice želi prepustiti dio žetve. Mlađi brat pak ovako razmišlja: moj brat mora prehraniti obitelj i potrebno mu je više nego meni, jer ja ni za koga ne moram brinuti. Zato je i on dio žetve želio prepustiti starijemu bratu. Iste su noći jedan drugome u ambar potajice nosili žito. No putem su se susreli. I jedan i drugi shvaliti su što onaj drugi želi. Pali su jedan drugome u zagrljaj. Na tom su mjestu sagradili hram, jer u njihovome zagrljaju su se susreli nebo i zemlja. U takvome hramu i na takvome mjestu, gdje se ljudi trude povezati nebo i zemlju, prebiva Bog.

Mk 7, 1-13

Čistoća nije vrijednost po sebi. Čistoća je stav srca. Tako prljave ruke mogu biti čiste, a čiste mogu biti prljave. "Tko želi sačuvati čiste ruke, taj ih mora uprljati" (Charles Peguy).

Molitva

Bože, ti si nam dao život kako bismo usrećivali jedni druge. Tebi nisu mila pravila pomoću kojih jedni druge opterećujemo. Tebi je na srcu jedino iskrenost u međusobnom ophođenju i ponizni stav prema tebi. Daj da živimo u skladu s dostojanstvom koje si u nas položio, tako što ćemo se ravnati prema tvojim zapovijedima. To te molimo po Isusu Kristu. Amen.