Četvrtak, 15. svibnja

Čitanja:

Jak 2, 1-9

Kako bi bilo, kad bismo se uzajamno odnosili bez pristranosti, ne osvrćući se na nečiji status? Kad nitko ne bi bio niti neprimjereno uzvisivan ponižavan, nego kad bi svi imali jednaku priliku i jednaka prava? Kad bi se ozbiljno provodilo načelo da ljudima - uza sve njihove razlike - pripada jednako dostojanstvo? Ono po čemu se razlikujem od drugih, to me po sebi ne čini ni boljim ni lošijim. Pred Bogom su svi ljudi jednaki, jer u njegovim očima svatko ima svoj ugled. Isus je umro za sve ljude, a ne protiv bilo koga. Kršćanska je zajednica područje gdje se jednako pristupa svim ljudima, gdje se poštuje svaka osoba. No takvo jednako poštovanje vrlo se lako izgubi u svakodnevnoj vrevi. Ljudi se dijele na bogate i siromašne, dodjeljuju im se bolja i lošija mjesta, gura ih se "gore" ili "dolje", gubi se ravnoteža kakva vlada među braćom i sestrama. Isus je uvijek iznova uspostavljao tu ravnotežu, tako da se na jednak način obraćao svim ljudima, bez obzira na njihov položaj. No prije svega tako što se odrekao samoga sebe i što je dao svoj život baš za sve ljude. Stoga bismo i mi jedni druge trebali vrednovati kao ljudi koji promatraju Božjim očima.

Mk 8, 27-53

Petru je nezamisliv Mesija koji trpi. On želi ono «što ljudi žele» - Mesiju koji pokazuje svoju moć, koji intervenira u političke odnose koji porobljuju narod i čine ga nesretnim. Takav se Petar i u nama krije, kad mislimo da bi Bog morao intervenirati u svjetska zbivanja, kad nam ona nisu po volji.

Molitva

Bože, ti nadilaziš naše predodžbene moći. Ipak, pomozi nam da razumijemo, ili barem da s vremena na vrijeme naslutimo kakva je tvoja moć u svijetu. To te molimo po Isusu Kristu, koji je umro strašnom smrću na križu, ali je time nadvladao samu tu smrt. Amen.