U svim uskrsnim evanđeljima žene odlaze na grob i susreću se s Uskrslim. One su bile prve svjedokinje uskrsnuća. To je za Crkvu muškaraca bio sasvim si­gurno izazov. Skeptičnost muškaraca prema izvješći­ma žena pokazuje su u Lukinoj primjedbi: >No apo­stoli su sve to smatrali tlapnjom i nisu im vjerovali< (Lk 24,11). Muškarci žele sve vidjeti i shvatiti. Ali tako ne vide nevidljivo.

Žene imaju osjećaj za rađa­nje i umiranje. One ostaju pod križem, dok muškar­ci bježe. One su i svjedokinje novog rođenja, novog života koji ustaje iz groba.

U Matejevu evanđelju žene odlaze >po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu... pogledati grob< (Mt 28,1). Grčka riječ >theorein< znači: vidjeti,meditira­ti, reflektirati, promatrati. Žene žele promatrati grob, nijemo gledati onoga koji je dodirnuo njihovo srce. Očito žele na grobu držati stražu. Žele biti uz Isusa i u smrti, ustrajati uza nj i razmišljati o tajni njegova života. Ne boje se izići u noć, otići na grob i pokazati svoju žalost. I upravo stoga smiju doživjeti uskrsnuće i susresti se s Uskrslim.

Žene se manje boje posjetiti umiruće ili ići na groblje i biti uz grobove svojih rođaŹka i prijatelja. Za njih je umiranje isto tako dio života kao i rađanje. Muškarci radije izbjegavaju razgovore o bolesti i smrti. Oni se toga plaše. Ne znaju što reći umirućima. Teško im je stajati uz žalujuće. Ali tako ne mogu doživjeti ni preobrazbu smrti. Žene vjeruju u život i poslije smrti.

Tako spontano prilaze Uskrslo-me kad se s njime susreću na putu u grad. >One pole-te k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone< (Mt 28,9). Prigibaju se pred tajnom života koji je jači od smrti. S ljubavlju obujme njegove noge. Jer se ne boje dodirnuti grob, mogu dodirnuti i Uskrsloga i njemu opipati život koji je pobijedio smrt. Kod Mar-ka i Luke žene dolaze na grob rano izjutra da pomažu Isusovo tijelo miomirisima.

Žele mu iskazati posljed­nju ljubav. Same su pripremile miomirise od različi­tih tvari. Njihova ljubav prema Isusu ne prestaje nje­govom smrću. Ona uključuje i Isusovo mrtvo tijelo. To je, kako se na prvi pogled Čini, besmisleno. Jer u vremenskim uvjetima kakvi vladaju na Istoku mrtvo bi se tijelo moglo već početi raspadati. No ljubav uvi­jek vjeruje u čudo. Ljubav je jača od smrti.

Žene su to stvarno doživjele. One se ne susreću s Isusovim mr­tvim tijelom, nego s Uskrslim. Isus živi. Tako njihova ljubav ne vodi u prazninu, nego onome koji zauvijek živi i ljubi.

Danas bi za Crkvu bilo dobro da vjeruje poruci žena. Žene imaju zdrav osjećaj za ono što bi život moŹgao u nama probuditi. Uskrsna su evanđelja poziv da danas osobito pazimo na ono što nam žele reći žene kod kuće u obitelji, na poslu ili u osobnom susretu. Gdje tu čuješ nešto novo i neobično? Gdje u njihovim riječima iščitavaš kakvoću uskrsnuća? Svatko od nas ima i svoju>anima-stranudušiAnima< označava dušu i unutarnje slutŹnje našega srca, u čijim tihim poticajima doživljavaŹmo uskrsnuće. Tu nas Uskrsli dodiruje dovoljno često kako bismo imali hrabrosti ustati, prići konkretnomu čovjeku, reći riječ koja nam je na jeziku, načeti proŹblem koji nas tišti.

Danas svjesno slušaj te tihe glasove svoga srca, koji znaju da uskrsnuće može danas i za tebe postati stvarnost, koji vjeruju u to da život po­bjeđuje smrt i da je ljubav jača od smrti.

Anselm Grün OSB